Porez po odbitku licence/software
Šta je porez po odbitku (lagana verzija)?
Za bilo koju aktivnost koja ima za cilj ostvarivanje dobiti, pravna i fizička lica su dužna platiti porez tamo gdje ostvaruju taj prihod.. Porez se plaća na kraju fiskalne godine, po završnom obračunu i trenutno iznosi 10% od iskazane dobiti. Ovo važi za rezidente odnosno pravna i fizička lica koja imaju stalnu adresu i prebivalište u Bosni i Hercegovini.
Ako bi firma iz inostranstva, nerezident, obavljala svoje poslovanje u Bosni i Hercegovini, onda bi za prihode koje je ostvarila u Bosni i Hercegovini trebala platiti porez na dobit. Kada je u pitanju poslovna jedinica, nerezident se registruje u poreznim organima i radi kao da je domaća firma. Kada su u pitanju usluge, konkretno licence ili pravo na korištenje sofware-a, strano pravno ili fizičko lice ne registruje svoju poslovnu jedinicu u BiH. Treba li platiti porez? Treba. Upravo takav porez se naziva porezom po odbitku.
Ko, zašto i kada plaća porez po odbitku?
Ustanovili smo da je porez po odbitku obaveza našeg inozemnog partnera, dakle nije naša obaveza. Ipak, kako bi obezbijedili sigurno naplatu ovog jednokratnog poreza, što porez po odbitku jeste, zakonodavac je propisao ko i kada ga plaća. Pogađate, obaveza plaćanja je na nama i to u trenutku kada plaćamo dobavljaču.
Kada sa druge strane imamo dobavljača, razumnu kompaniju koja svoje poslovanje bazira na fer i korektnom odnosu, situacija je poprilično jednostavna. Iznos fakture umanjimo za 10%, koji platimo poreznoj upravi a ostatak platimo dobavljaču. Nadalje, dobavljaču dostavimo potvrdu o iznosu plaćenog poreza na dobit u Bosni i Hercegovini koji oni dalje koriste za umanjenje poreza na dobit u svojoj zemlji. Praktično na iznos fakture od 1.000,00KM mi platimo 900,00KM dobavljaču a 100,00KM platimo poreznoj upravi na ime poreza po odbitku.
Na našu žalost, fer pravila se obično poštuju onda kada dobavljač dolazi iz male, da ne kažemo neuređene, zemlje.
U praksi vidimo da inozemni dobavljači insistiraju na uplati punog iznosa sa svoje fakture i odbijaju da plate porez po odbitku. Bez obzira na takvo postupanje, porez po odbitku se mora platiti, ali ovaj put u bruto iznosu. Ovo praktično znači da za plaćenih 1.000,00 KM, mi moramo platiti 111,11 KM poreza po odbitku koji nam onda, obzirom da smo ga platili za nekog drugog a ne za sebe, nije porezno priznat rashod. Taj nepriznati rashod će na kraju godine biti dodatno oporezovan sa 10% ili 11,11 KM. Praktično, kada dobavljač insistira na plaćanju punog iznosa sa svoje fakture, to znači da ćemo mi platiti dodatnih 12,22%.
Ruku na srce, dok su u pitanju mali iznosi, niko se ne želi baviti ovom tematikom. Ipak, kada su u pitanju softwerska rješenja koja vrijede stotine hiljada eura, ova tematika je itekako interesantna.
Može li se porez po odbitku izbjeći? Ima li nekih olakšica?
Može li se izbjeći porez po odbitku? Ne. Ima li nekih olakšica? Ima.
Bosna i Hercegovina ima potpisane međudržavne ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ovi ugovori imaju prednost nad domaćim zakonima. Ukoliko u međudržavnom ugovoru stoji da se porez na dobit plaća isključivo u zemlji odakle dolazi dobavljač, porez po odbitku se ne obračunava u BiH. Da bi ovakav način bio primjenjiv, potrebno je prijaviti taj posao poreznoj upravi te pribaviti potvrdu o rezidentnosti dobavljača i potpisan obrazac da je dobavljač krajnji primalac prihoda. U ovom trenutku, ovakva mogućnost postoji za dobavljače iz Irske, Francuske i Švedske ali samo ukoliko su kumulativno ispunjeni ranije pomenuti uslovi.
Potvrde koje šalju distributeri iz Hrvatske i Srbije su ništavni i ne mogu biti predmetom međudržavnih sporazuma jer je krajnji primalac prihoda neko drugi. Praktično, kupimo Office paket od dobavljača iz Hrvatske. Microsoft nema sjedište u Hrvatskoj a stvarni je primalac prihoda.
Pojedini dobavljači omogućavaju pristup svojim software-skim rješenjima putem web servisa (cloud), bez instalacije na računaru korisnika, i to naplaćuju mjesečno ili godišnje. Treba li na to platiti porez po odbitku? Treba. Porez po odbitku su plaća na pravo na korištenje, sa ili bez instalacije.
I na kraju, ukoliko ne postoji potpisan međudržavni ugovor sa zemljom odakle dobavljač dolazi, plaćeni porez po odbitku za i u ime takvog dobavljača je porezno priznat rashod. Naravno, potvrda o rezidentnosti dobavljača je uvijek obavezna.
Epilog
Ovdje se nismo bavili porezom na dodanu vrijednost kod “uvoza” usluga, u koju spadaju licence. Pokušali smo, ukratko, približiti problematiku poreza po odbitku koji je sam po sebi jedna kompleksna tema. Kada se radi o uslugama, iznimno je bitno o kojim uslugama je riječ, na koji način su se te usluge izvršile i, u konačnici, kome i zašto su te usluge trebale. Prije nego realizirate “nabavku” neke usluge, posavjetujte se i pronađite najbolji ili najbezbolniji način kako to da uradite. Misliti par koraka unaprijed nije na odmet. Hvala na čitanju!